
Rođen sam u malom mestu Žablju 16.12.1967. gde sam i proveo ranu mladost, tj. 16 prvih i verovatno najlepših godina zivota. Novi Sad koji je svega 30 km udaljen od Žablja, je za moje tadašnje pojmove bio vrlo daleko i kao što u svakoj bajci biva, budući da sam šahovski bio prilično izolovan u tako maloj sredini, šah mi je došao pravo na kućna vrata. Ali o tome nešto kasnije…
U školi sam bio odličan đak, tamo sam i stekao radne navike koje su mi pomogle u kasnijem bavljenju šahom, kao i u životu…
Rođen sam iz braka oca inžinjera poljoprivrede i majke učiteljice, što je bio prilično intelektualan brak čak i za gradske prilike, tako da sam zbog toga uvek imao određenu dozu odgovornosti u svom ponašanju i radu . Knjiga me je oduvek prilično interesovala i to bukvalno bilo koje prirode.Na drugom mestu bila je lopta i to fudbalska, i verovatno samo zahvaljujući nekvalitetnoj podršci nisam postao fudbaler ili kosarkas. Ostao je tako jedini individualni sport gde sam mogao da se iskažem u datim okolnostima – šah . Majčina prijateljica tetka Bisa mi je za 7. rođendan kupila prvi šah u kartonu i plastici a nedugo zatim sam od majke dobio jos jedan u duborezu.
Dakle alat je bio spreman, „velika“ karijera je mogla da počne, samo trebalo je još neko da me uputi u tajne drevne igre. Prve sahovske regule objasnio mi je otac kao i pokojni teča Sekula (koji mi je objasnio i mnoge druge stvari…). U to vreme, pogotovo leti, prolazeći kroz centar mesta često bih zaticao dva zaljubljenika u to vreme dva najjača igrača u mestu majstorskog kandidata Glišića i njegovog kolegu po tituli bankara Jovanovića. Oni su na ćebetu prostrtom posred najlepšeg parka u Žablju vodili ljute šahovske bitke, neretko pored brojne publike uz upadice i šale sto je i mene ponukalo da ih izazovem na megdan. Naime, u to vreme sam već uspevao da pariram ocu koji nije posedovao nikakvu kategoriju u šahu, tj. igrao ga je retko i iz hobija.
Moja ponuda je dotičnoj gospodi bila vrlo simpatična i do srca ih je nasmejala, ali šansu sam ipak dobio, doduše uz ustupak dva topa i samo jedne dame.
